Nije dovoljno biti samo ljubazan i simpatičan da se djeca dobro odgajaju. Čak su i najpoznatiji i najtalentiraniji učitelji kažnjavali svoje učenike. Ali kazniti kako dijete ne bi ponizilo i ne izgubilo njegovo povjerenje, cijela je umjetnost.
Upute
Korak 1
Ne prisiljavajte dijete na kućne poslove kao kaznu. Čišćenje sobe, pranje posuđa ili pomaganje baki u korenju vrta možda nisu najzabavnija aktivnost. No, ispunjavajući ih, dijete razumije da u životu trebate biti u mogućnosti služiti se i pružiti pomoć onima kojima je potrebna. Kad je rad kazna, roditelji riskiraju odgojiti lijenčina koji će se u odrasloj dobi kloniti bilo kakvog posla.
Korak 2
Ne maltretirajte svoje dijete. Iz svog rječnika prekrižite riječi poput "pretući", "predati policiji", "poslati u sirotište". Mala djeca vaše riječi shvaćaju doslovno. Za njih je veliki stres čuti ovo od najdraže osobe na svijetu. A stariji momci već ignoriraju takve prijetnje. Ali za njih psovanje i vikanje postaju norma.
3. korak
Nikada nemojte zanemariti dijete. Ako ga želite kazniti, svakako morate objasniti zašto je kažnjen i zašto je njegovo ponašanje neprihvatljivo. Arogantna šutnja samo je metoda manipulacije i to vrlo okrutna. Ne želite vaspitati samosvjesnog gubitnika s trajnim osjećajem krivnje, zar ne?
4. korak
Ne odgađajte kaznu za kasnije. To se posebno odnosi na malu djecu. Djeca u dobi od dvije ili tri godine nakon pola sata zaboravljaju što su radila nedavno. Kaznu i nakon tako kratkog vremenskog razdoblja oni doživljavaju kao nepravednu i nezasluženu. Jednostavno neće razumjeti zašto su njihovi roditelji bijesni.
Korak 5
Ne udarajte djecu. Čak je i šamar po dnu fizičko zlostavljanje. A nasilje može izazvati samo agresiju. A ako dijete na vas ne ispljune agresiju, to znači da se ona skriva u njegovoj duši i jede je poput hrđe. Ne ponižavajte onoga koji vas voli više od bilo koga drugog na svijetu, koji od vas očekuje zaštitu, razumijevanje i ljubav. Ako se ne možete oduprijeti udarcu, problem nije u djetetovom užasnom ponašanju, već u vama samima.
