Imati dijete s autizmom postaje problem i izazov za svaku obitelj. Teško je prihvatiti činjenicu da beba nije poput ostalih. No, kako ne biste zakomplicirali život djeteta i sebe, trebate naučiti više o problemu autizma i stečeno znanje primijeniti u praksi. Pravilnim odgojem i psihološkim radom mogu se ukloniti neke manifestacije koje ometaju prilagodbu u društvu.
Upute
Korak 1
Roditeljima i drugima je važno ne dopustiti da djetetov razvoj krene svojim tijekom. Da, takva djeca ne teže komunikaciji i uspostavljanju kontakata i njihovi se interesi moraju uzeti u obzir. Međutim, još uvijek ih je potrebno uključiti u komunikaciju, uzimajući u obzir, naravno, njihovu svakodnevnicu i određene rituale. Štoviše, vrijeme komunikacije treba dozirati kako ga se autist ne bi umorio. Preporučljivo je to početi raditi na zaigran način, a zatim podržati djetetovu najmanju želju za igrom. Obično roditelji brzo primijete verbalne i neverbalne signale djece koji ukazuju na nelagodu, pa stoga znaju vrijeme kada je bolje dijete ostaviti samo, a kada s njim komunicirati.
Korak 2
Također je važno da roditelji nauče svoje dijete kućanstvu i vještinama samopomoći. Budući da autistična djeca rijetko promatraju i oponašaju odrasle, za razliku od normalne djece, bolje je ciljano riješiti ovaj problem. To će im pomoći da se prilagode u društvu i, nakon dostizanja određene dobi, samostalno se snalaze, pa čak i žive odvojeno.
3. korak
Ako je autistična osoba agresivna, ima napadaje ili se nečega boji, važno je utvrditi uzrok tih manifestacija. Da biste to učinili, poželjno je voditi dnevnik opažanja, gdje možete zapisivati neke radnje i metode s kojima ste se uspjeli ili niste uspjeli nositi s negativnim manifestacijama. Jedno od važnih pravila za roditelje je ne namjerno preplašiti dijete. Ako za običnu djecu postoji taktika poput "doći će sivi vrh", onda za autiste to može dovesti do nepredvidivih posljedica.
4. korak
Kad autistična osoba nešto učini, mora biti sigurna da je objasnila značenje ove aktivnosti. Mijesiti tijesto, odlagati igračke, presavijati odjeću - svaka akcija za njega trebala bi imati smisla. Isto se odnosi i na njegove stereotipe u ponašanju. Usmjeravanje u pravom smjeru pomoći će djetetu da se bolje prilagodi okolini. Dakle, ako beba neprestano nastoji sve organizirati, ravnomjerno staviti od većeg do manjeg, još je bolje da ga o tome posebno pitate, na primjer, da posloži staklenke ili presavije knjige. Autist ni u kojem slučaju ne smije biti kažnjen za svoje rituale i stereotipno ponašanje - to prijeti njegovoj sigurnosti, a donekle i sigurnosti.
Korak 5
Također je važno pravilno motivirati svoje autistično dijete. Da biste to učinili, možete primijeniti načela biheviorizma: nagradite željeno ponašanje djece. To će ih motivirati da rade ispravno. Posebno vrijedi obratiti pažnju na djetetov akademski uspjeh. Budući da autistične osobe to često ne zanimaju, moguće je pozitivno ojačati najmanje, ali ipak uspjehe.
Korak 6
Neki neobični načini mogu pomoći u prilagodbi autista na svijet oko sebe: terapija kućnim ljubimcima (uz pomoć životinja), hipnotičke tehnike, art terapija (liječenje plesom, glazbom, lutkarskim predstavama itd.), Masaža itd. Možete odabrati one popravne tehnike koje će se svidjeti djetetu. Tada će satovi imati veći terapeutski učinak.
Korak 7
Najvažnija uloga u odgoju autistične djece su, naravno, roditelji. Ni u kom slučaju ne smijete tretirati autizam kao rečenicu. Da, dijete nikada neće postati poput svih ostalih. Da, često će lebdjeti u nekoj svojoj vrsti, različitoj od uobičajenog svijeta. Da, ponekad će se ponašati drugačije nego što roditelji i drugi očekuju. Da, neće ostvariti mamine i tatine snove o karijeri ili svjetskoj slavi. Ali on se može izraziti u kreativnosti, i što je najvažnije - biti sretan i usrećiti druge.
Korak 8
Hoće li se autistična osoba prilagoditi svijetu oko sebe, ovisit će samo o njezi i podršci bliskih odraslih osoba, braće i sestara te ostale rodbine koje vole. Važno je ne zatvarati svoj problem. Sada postoji nekoliko zaklada, razvojnih centara, centara za pomoć i udruga posvećenih problemu autizma. Čak će i ležerna komunikacija s obiteljima koje se suočavaju s istom situacijom biti od velike koristi. A komunikacija sa stručnjacima koji već dugi niz godina rade s autistima definitivno neće naštetiti.
