Svaki bi roditelj trebao biti u mogućnosti pronaći zajednički jezik sa svojim djetetom. Povjerenje i ispravna komunikacija pomoći će razumjeti probleme i strahove djeteta i objasniti mu neke od poteškoća koje nastaju u odnosima između ljudi, roditelja, prijatelja.
Mišljenje da se beba ne smije upuštati u obiteljske probleme ili tajne nakon dostizanja određene dobi, a također da će kad odraste shvatiti sve pogrešno mišljenje. Najčešće se dogodi suprotna reakcija kada djeca za mnoge probleme krive jednog od roditelja, a još gore kad krivnju prebace na sebe. Evo koliko se kompleksa i psiholoških problema javlja.
Prvi korak ka razumijevanju s djetetom je pokazivanje interesa za njegove poslove, studije, interese i druge važne stvari. Posebno je vrijedno razmotriti reakciju na ponašanje i riječi nesvjesno izgovorene, na primjer, tijekom svađe između muža i žene. Djeca ne razumiju razliku između emocionalnog izbijanja i samo izgovorene fraze. Sve što kažu odrasli, a posebno roditelji, dijete „upije“i preispita. Mnoga djeca se boje napuštanja, krive se za loše odnose s roditeljima, teško je doživjeti kad im se daju loše ocjene ili kad se nešto pokvari njihovom krivnjom.
Ako dijete mirno, bez negativnih emocija, objasni važnost situacije, vrijednost slomljene stvari ili pogrešnog ponašanja, tada će djetetov stav biti povjerljiviji, strah će nestati. S vremenom će ovo ponašanje biti prirodno. U teškoj situaciji beba se neće povući u sebe, već će doći po savjet mami ili tati.
Ne zastrašujte dijete kako biste manipulirali njegovim ponašanjem. Kad mu se govori o zlim ljudima ili užasnim smeđima koji će doći po njega ako se loše ponaša, tada se ne zna u što se takav strah može razviti.
Klinac bi se trebao osjećati dijelom obitelji, a ne izopćenikom i nedostojnim. Možete započeti postavljanjem pitanja o odabiru odjeće ili osobnih predmeta, kao i postavljanjem njegovog mišljenja o popravcima u dječjoj sobi ili odabiru mjesta za šetnju. Naravno, mišljenje djece nije uvijek racionalno i ispravno, ali s njima se možete složiti ili jasno objasniti značajke ponašanja.
Svako je dijete osoba koja nije rođena svojom voljom. Nije dužan raditi ono što njegova rodbina želi. Ali kod svake se bebe mora manifestirati unutarnji impuls koji je odgovoran za pomoć roditeljima, brigu o njima, poštivanje okoline. To je moguće samo pravilnim odgojem potrebnih vrijednosti kod njihove djece.
