Dijete ne odraste uvijek poslušno i smireno. Ponekad bebino ponašanje može biti čak i agresivno. U ovom je slučaju važno brzo otkriti problem i početi ga rješavati.
Koja je razlika između agresije i agresije?
Agresija je čin usmjeren na nanošenje štete (psihološke, fizičke, materijalne) osobi ili skupini osoba. Odnosno, ovo je određeno djelovanje koje generira situacija. Obično se znakovi agresije rijetko mogu primijetiti u zdrave osobe kada je izazvana vanjskim okolnostima. Ali agresivnost je potpuno drugačiji koncept koji označava osobinu ličnosti. A ako dijete ima točno stabilno agresivno ponašanje, treba nešto poduzeti po tom pitanju. Ali prvo morate pravilno prepoznati agresivnost, jer se ona ne manifestira uvijek samo u tučnjavama i povicima.
Koje značajke ima agresivnost?
Važno je shvatiti da čin agresije još uvijek nije agresivnost, ali agresivnost ne mora nužno dovesti do svrhovitih destruktivnih radnji. Može se manifestirati u takvim osobinama ličnosti kao što su negativizam, pretjerana ogorčenost, ekstremna razdražljivost, proturječnost, bijes i, naravno, ponekad bestidnost i glasnost. Istodobno, dječja agresivnost ima i niz pozitivnih obilježja: aktivnost, neovisnost, neovisnost, inicijativnost. No, djetetova psiha, zbog nedostatka formiranja, najčešće bira upravo negativne manifestacije.
Kako prepoznati agresivno dijete?
Agresivno dijete na većinu zahtjeva odgovara ljutito i razdražljivo, bezobrazno je i povisuje glas. U komunikaciji s drugom djecom pokazuje elemente neovisnosti i vodstva, neprestano kritizira djecu i viče na njih, vrijeđa se, osvećuje se. Jedna od najuočljivijih i najčešćih osobina je verbalna agresija: dijete kritizira i proziva druge ljude, uključujući odrasle. Nerijetko se ova negativna osobina očituje u rukovanju materijalnim predmetima: igračke ne traju dugo, mnoge stranice u knjigama su izvučene ili istrgnute, krhki predmeti bačeni i razbijeni u napadima bijesa. I naravno, najočitiji pokazatelj: dijete samo izaziva sukobe, započinje tučnjave, udare, ogrebotine, ugrize, kvari tuđe stvari.
Ako nađete gore opisani obrazac ponašanja, trebali biste kontaktirati dječjeg psihologa. Važno je shvatiti da je to riješiv problem, samo trebate pronaći njegovo podrijetlo i pravovremeno poduzeti potrebne mjere.
