Ispalo je da su siročad koju država u potpunosti podržava, napuštajući sirotište, slabo prilagođena životu u društvu. Ispostavlja se da im je neovisnost preteška, zbog čega je, nažalost, postotak siročadi koja su se uspjela uspješno prilagoditi društvu tako nizak.
Upute
Korak 1
Da bi prijelaz iz života u internatu na samostalan život siročadi postao najglađi i bezbolniji, potreban je promišljeni program prilagodbe nakon ukrcaja i socijalne rehabilitacije maturanata internata koji uključuje formiranje elementarnih svakodnevnih vještina, radna i socijalna prilagodba adolescenata.
Korak 2
Nažalost, slučajevi kada maturant sirotišta ne može ni sebi pripremiti čaj nisu pretjerivanje, već tužna stvarnost. Život u sirotištu u svakodnevnom je životu ugodan: učenici su opskrbljeni gotovom hranom i nemaju pojma kako ta hrana dolazi do njih na stolu. Koriste odjeću i kućanske predmete, ali nemaju vještine manjeg popravljanja odjeće, pranja, čišćenja prostorija - uostalom, osoblje sirotišta sve to čini za njih i za njih.
3. korak
Program odgoja i obrazovanja djece u sirotištu mora nužno uključivati sustavnu nastavu u formiranju osnovnih svakodnevnih vještina. Djeca odgajana u internatu trebala bi poput djece koja odrastaju u obitelji imati ideju kako kuhati osnovne obroke, posložiti stvari u sobi u kojoj žive, izvršiti manje popravke odjeće itd. Što je ovo iskustvo sustavnije, to će djeca snažnije naučiti vještine samopomoći potrebne u životu.
4. korak
Siročad odgajana u sirotištima imaju poseban "odnos" s novcem. Ne videći izravnu vezu između rada odraslih i materijalne nagrade koju za to primaju, te životnih uvjeta u kojima obitelj kao rezultat toga postoji, siročad ne razumije pravu vrijednost novca, nema mogućnost raspodjele sredstava za razne potrebe, a također imaju slabu ideju o poslu. Zadatak ljudi koji rade sa siročadi tinejdžerima nije samo upoznati svoje učenike s načinima zarade, već i s načelima njihove racionalne raspodjele.
Korak 5
Socijalna prilagodba također je važna za daljnji uspješan život diplomanata sirotišta. Dijete odgajano u internatu razlikuje se od djeteta koje živi u obitelji po svom psiho-emocionalnom razvoju: ne vidi kako starješine izvršavaju svoje društvene uloge (supružnik, roditelj), slabo je oblikovalo vještinu emocionalne vezanosti i adekvatan emocionalni odgovor na razne životne situacije. To se posebno odnosi na djecu od dojenačke dobi u ustanovi. Formiranje i korekcija psiho-emocionalne sfere u adolescentne siročadi zahtijeva posebnu pozornost i poseban svrhovit rad.
Korak 6
Uz to, diplomci sirotišta imaju vrlo maglovitu predodžbu o tome kako je "uređen" život u društvu izvan dječje ustanove. Teško im je kretati se kojim se organizacijama prijaviti kako bi riješili osnovna svakodnevna pitanja: primaju beneficije i subvencije, zapošljavaju se, šalju dijete u vrtić itd. Problem pogoršava činjenica da je krug kontakata diplomanata internata ograničen: u pravilu nastavljaju komunicirati sa svojim suborcima iz sirotišta, koji su u tim pitanjima jednako neiskusni.
Korak 7
Zadaća je ljudi uključenih u socijalnu prilagodbu adolescentne siročadi pružiti im potrebnu socijalnu i pedagošku potporu barem u prvom trenutku nakon napuštanja sirotišta. U društvu se smatra normalnim kad roditelji pomažu mladoj osobi da se zaposli, opremi stan, riješi druge socijalne probleme, jednostavno pruži psihološku podršku u teškim životnim situacijama. Siročad je lišena ove podrške: nemaju bliske značajne odrasle osobe kojima se mogu obratiti za pomoć i savjet.
Korak 8
To znači da bi takvu funkciju trebali preuzeti radnici socijalnih službi. Potrebni su rehabilitacijski centri za studente sirotišta. Radnici takvih centara barem će djelomično pružiti potporu i pomoć adolescentu tijekom razdoblja njegove prilagodbe životu u društvu nakon napuštanja sirotišta.
