Uobičajeno je podsvijesti nazivati mislima i idejama koje su u datom trenutku izvan svijesti. Drugim riječima, to su misli koje ne mogu postati svjesne.
S filozofskog gledišta, podsvijest je sloj svijesti koji se može otkriti samo u posebnim slučajevima. To se odnosi na san ili pogrešne postupke. U psihologiji se ovaj izraz koristi za mentalne procese i stanja koja leže izvan sfere svijesti.
Pojam "podsvijest" prvi se put pojavio krajem osamnaestog stoljeća. Tada je odredio sferu djelovanja nesvjesnih pojava. U fiziološkim teorijama podsvijest je povezana s različitim fiziološkim mehanizmima ponašanja. Ovaj je izraz izuzetno važan pojam u psihoanalitičkoj teoriji. Ali tek od trenutka kada je Sigmund Freud počeo koristiti ovaj koncept, počeo se aktivno koristiti u psihologiji.
Freud je podsvjesnu stranu mentalnog života uvijek smatrao mnogo važnijom od svjesne. Čak je podsvijest uspoređivao s santom leda. Prema njegovu mišljenju, podsvijest sadrži važne instinkte i sjećanja koja bi mogla postati svjesna. Ali došlo je do iznenadnog potiskivanja. Ispada da je podsvjesni materijal sila koja osobu potiče na radnje određene prirode. Freud je razvio posebnu tehniku za proučavanje podsvijesti. Sugerirao je da bi prenošenje nekih bolnih trenutaka podsvijesti u svijest pomoglo u ublažavanju mentalnih bolesti. Prema Freudu, automatsko ponašanje može se izvoditi bez svjesne svijesti. Ali istodobno se to ne može smatrati podsviješću.
Podsvijest je najvažnija za sociološku znanost, jer se često okreće psihoanalitičarima. Postfrojdovskim teorijama suprotstavljena su njegova učenja o podsvijesti. Dakle, A. Adler je prvi koji je pokušao radikalno revidirati Freudova učenja. Iznio je princip psihološke kompenzacije i pokušao prikazati svu psihološku aktivnost kao borbu na podsvjesnoj razini. Jung je sugerirao da osobna podsvijest skriva dublji sloj kolektivne podsvijesti. I Fromm je priznao postojanje pojedinačne podsvijesti. Prema njegovom mišljenju, društvo samostalno određuje koje misli i osjećaji mogu doseći svjesnu razinu, a koji su opasni za njegovo postojanje. Ispada da sadržaj podsvijesti može odrediti struktura samog društva.
