Istospolni brak je službeno registrirana veza između dva člana istog spola, odnosno muškarca i muškarca ili žene i žene. Unatoč činjenici da je prvi takav brak registriran u Nizozemskoj prije više od deset godina, danas samo nekoliko zemalja dopušta predstavnicima seksualnih manjina da postanu zakoniti supružnici.
Prethodnik istospolnih brakova davne 1989. bilo je takozvano "istospolno građansko partnerstvo", odnosno savez između predstavnika seksualnih manjina, koje je država priznala. Slične društvene institucije nastale su u Europi, počevši od skandinavskih zemalja, devedesetih godina dvadesetog stoljeća, ali nisu bile izjednačene s brakom. Nazvani su različito: de facto kohabitacija, građanska zajednica, registrirano partnerstvo, pa čak i sporazum o solidarnosti, ali ujedinila ih je de facto pravna nemoć. U istospolnom braku, kao i u tradicionalnom braku, supružnici imaju pravo međusobno naslijediti imovinu, preuzeti skrbništvo i usvojiti siročad, tražiti alimentaciju u slučaju razvoda i podizati obiteljske zajmove.
Prva službena registracija istospolnih brakova dogodila se u Nizozemskoj (Holandija) 1. travnja 2001. Od tada su se pionirskoj zemlji pridružile Belgija, Španjolska, Norveška, Švedska, Portugal, Južna Afrika, Island, Kanada i Argentina. U Sjedinjenim Američkim Državama, homoseksualci i lezbijke mogu postati zakonski supružnici u osam od pedeset država. Među njima - Connecticut, Massachusetts, Iowa, od 2011. - New York. U Kaliforniji je registracija istospolnih brakova trajala samo nekoliko mjeseci, nakon čega je zatvorena. Od lipnja 2012. očekuje se da će se Washington pridružiti redovima država u kojima se mogu registrirati istospolni brakovi, a od siječnja 2013. - Maryland. Osim toga, predstavnici seksualnih manjina mogu se vjenčati u dva indijska plemena.
Srednja i Južna Amerika registriraju istospolne brakove u Mexico Cityju u Meksiku i Alagoasu u Brazilu. Ovdje završava popis LGBT zemalja. U cijeloj Sjevernoj i Srednjoj Africi istospolne veze su ilegalne i mogu čak dovesti do ozbiljnih kazni. Ruska Federacija je u fazi sukoba između pristaša i protivnika gay pokreta. Zakonski gledano, istospolni brakovi u našoj zemlji nisu legalizirani, štoviše, nemaju pravnu snagu ako su bili registrirani izvan Rusije.
Ljubitelji homoseksualaca i lezbijki danas se mogu zakonski vjenčati u nekoj od europskih zemalja: na primjer, u Češkoj ili Nizozemskoj. Međutim, da bi ceremonija bila pravno potvrđena, barem jedan od budućih supružnika mora biti državljanin ove zemlje ili u njoj imati boravišnu dozvolu.
