Nažalost, ne postoji bezkonfliktni odnos između djece i roditelja. Najneugodnija stvar u svađama je nespremnost obiju strana na kompromise, pa je vrlo važno napraviti prvi korak prema pomirenju.
Vrlo često, nakon što je veza s roditeljima u slijepoj ulici, ljudi izlaze iz kuće, zalupivši vrata za sobom. Kad ozbiljni sukob ode predaleko, svađe prestaju, a roditelji i djeca mogu reći ili učiniti nešto zbog čega će svi vrlo gorko požaliti. Takve se situacije obično događaju zbog nespremnosti da se međusobno slušaju, nemogućnosti gledanja na ono što se događa s tuđe točke gledišta.
Zašto se ljudi svađaju s roditeljima?
Svaka normalna osoba jako voli svoje dijete. Sve što roditelji čine, čak i ako se čini pogrešno ili neetično, čine u najboljoj namjeri. Koncept dobra za njihovu djecu kod svih je vrlo različit. Često je osnova sukoba kršenje djetetova osobnog prostora od strane roditelja koji ne mogu prihvatiti da je dijete već odraslo i postalo potpuno neovisno. Mnogi roditelji nisu spremni prihvatiti da sve posljedice odluka odraslog djeteta padaju samo na njegova ramena. A ponekad se dogodi da idealizirana slika djeteta ne podnese sudar sa stvarnošću, kad odrasla osoba djeluje suprotno ideji roditelja o njoj.
Mlađoj je osobi lakše učiniti prvi korak prema pomirenju. Vrlo je važno to razumjeti.
Kako se pomiriti s roditeljima?
Da bi se pomirenje dogodilo što je brže moguće, dijete je ono koje mora učiniti prvi korak prema tome. Jer ni najoštriji roditelj ne može odoljeti iskrenoj i iskrenoj isprici. Morate razgovarati od srca do srca, razgovarati o svim nesuglasicama i to odmah nakon svađe. Stare zamjerke teže je zaboraviti i oprostiti.
Ako je svađa otišla predaleko, trebat će više vremena za pomirenje. Dijete mora pokazati diplomatsku sposobnost da pripremi roditelje za konstruktivan dijalog, u kojem mogu što pravilnije izraziti svoje mišljenje o neugodnoj situaciji. U takvoj situaciji molba roditelja da se stave na mjesto djeteta dobro funkcionira. Trebaju samo razmisliti kako bi reagirali kad bi bili prisiljeni odreći se principa, raditi stvari koje im se ne sviđaju, raditi nešto protiv svoje volje. Takav ih zahtjev u velikoj mjeri vraća u djetinjstvo ili adolescenciju, mijenja njihovo gledište tako da oni, neprimjetno za sebe, stanu na stranu svog djeteta. U takvom dijalogu važno je roditeljima prenijeti ideju da su sve važne odluke, izbor životnog puta, pogreške vrlo važna komponenta adekvatnog razvoja ličnosti.
Tijekom pomirenja vrlo je važno biti što iskreniji.
Na kraju bilo kojeg takvog dijaloga, momak (ili djevojka) jednostavno je dužan roditeljima reći koliko ih voli ili cijeni. Jer na kraju su važne emocije i stavovi.
