U odgoju djece uvijek morate odgovoriti na dva ključna pitanja: "Tko je kriv?" i "Što učiniti?" S prvim je pitanjem sve jasno - uvijek ima i onih koji su krivci.
Vrtić i škola, i računalo, i tvrtke, i televizija - sve to "sprečava" da dijete postane najbolje. Ali rad na greškama je teži. Loše ponašanje ne izraste noge preko noći. Istina je da kažu da dijete trebate školovati dok ono leži preko kreveta.
Začeci karaktera položeni su u vrlo ranom djetinjstvu, kada su roditelji jedini izvor informacija o ispravnom ponašanju bebe. Dakle, možda bismo trebali prestati kriviti druge i razmisliti: jesmo li mi dobri ili loši uzori vlastitoj djeci i što će dobro naučiti od nas?
Roditeljstvo nikad nije lako. I svaki roditelj u nekom trenutku sam odluči: slijediti već utabani put ili potražiti vlastiti put do srca vlastitog djeteta. Što zapravo odgaja našu djecu i oblikuje njihovu osobnost? Naravno, ima mnogo komponenata. No glavno je ponašanje, komunikacija unutar obitelji vlastitih roditelja, bez obzira jesu li bankari ili knjižničari.
Djeca u komunikaciji s roditeljima „kopiraju“svoja stajališta, vrijednosti, stavove, navike.
Koliko će to biti dobro ili ne, vidjet će se kad dijete odraste. A za roditelje, dok je dijete još uvijek malo i usvaja sve, važno je pokušati prenijeti upravo najbolje osobine svoje vizije života. Naravno, želimo da nam djeca uzimaju samo najbolje, ali to nije uvijek slučaj.
S djetetom možete puno i dugo razgovarati o dobrim i lošim postupcima, ali svi će razgovori propasti ako su vaše riječi stalno u suprotnosti s vašim postupcima. Možete cijelo godinu podučavati svoje dijete lijepom ponašanju, ali kad se posvađate s djetetom sa susjedom ili pošaljete nekoliko snažnih izraza lica nakon automobila koji vas je odsjekao - i to je to, pozitivan učinak svih vaših razgovora s beba je otpuhala poput vjetra.
Što moramo učiniti? Samo se kontroliraj. Da, to je dovoljno teško, ne želite se uvijek promijeniti, a ponekad nemate dovoljno snage volje. Ali djeca bolje vide razlike između riječi i djela od odraslih. Zapamtite, ako želite biti ponosni na djetetove postupke i ponašanje, pokažite mu to vlastitim primjerom. A daljnji će život biti pozitivniji, radosniji i bogatiji za cijelu obitelj.
