Može biti vrlo teško promatrati situaciju kada se ljutiti roditelji grde, ponižavaju ili otvoreno viču na svoju djecu. I gubimo se između želje da roditelju odgovorimo na isti način ili jednostavno odemo bez uplitanja.
Je li u redu grditi roditelje u takvoj situaciji?
Vjerojatno su slučajevi različiti, a ponekad postavljanje takvog roditelja na njegovo mjesto nije najgora opcija. Ipak, bolje je to ne raditi.
Prvo, te ljude uopće ne poznajete, nemate pojma kako će reagirati još ogorčeniji roditelj. Možda će dijete dobiti još više kad ga nema iz vida.
Drugo, tko se nije umorio do potpune iscrpljenosti. A koga djeca nisu dovela u delirij tremens? Opet, ne možete znati kakvi su roditelji uopće. Moguće je da su odnosi u ovoj obitelji zapravo dobri, a ovaj je slučaj neobičan. Mama i tata već doživljavaju (ili će iskusiti) osjećaje krivnje, nemoći i užasa zbog onoga što se dogodilo. A onda dodate.
Ipak, postoje načini na koje možete i trebate reagirati u takvoj situaciji.
1. Preusmjerite pozornost na dijete. Ne kontaktirajte roditelja izravno, kontaktirajte dijete, pokušajte ga razuvjeriti nekom beznačajnom frazom. Zadatak je ovdje smanjiti žestinu strasti, pokazati djetetu da zapravo nije sam sada na cijelom svijetu, da ima, ako ne pomoć, onda barem podršku. A pažnja roditelja u ovom slučaju vjerojatno će se prebaciti sa slijepe agresije na samo dijete i svijet oko njega općenito.
Ponekad je korisno da i sami roditelji u takvom stanju izvana čuju da je njihovo dijete zapravo sjajno. Da to vide i drugi.
Kako to mogu učiniti?
Volim djecu koja tako dobro crtaju i ne boje se prljati
· Postavljate vrlo hrabra i pametna pitanja. Takvi ljudi postižu puno u životu. Dobro napravljeno!
· Ti si najljepša djevojka na svijetu! Vjeruj mi.
· Možete čak i samo namignuti djetetu ili se nasmiješiti djetetu tako da shvati da ste na njegovoj strani.
2. Umjesto prijekora, ponudite pomoć. Ponekad roditeljima treba doslovno nekoliko minuta da se oporave. A ponekad je čak dovoljno čuti da ga ne osuđuju, da ga razumiju, da nije sam sa svojim osjećajima.
· Želite li da ga malo držim u naručju?
· Vidim koliko ste umorni, imam nekoliko minuta, mogu li vam nešto pomoći?
Smeta li vam ako vaš sin i ja čitamo knjigu?
· Dopustite mi da vam pomognem s torbama?
U svim je takvim situacijama važno poštivati glavno načelo: što god radili, količina dobra na svijetu mora se povećati. Ako je naše društvo prijateljsko, život će svima biti lakši i sigurniji. Uključujući i našu djecu.
