Postoje ljudi koji više vole samoću i tiho vrijeme kod kuće od tvrtki i komunikacije. Takvi pojedinci namjerno izbjegavaju komunikaciju i ne žele izaći iz vlastitog ugodnog malog svijeta.
Pustinjačka psihologija
Neki ljudi izbjegavaju druženje s drugima. Ovo ponašanje može čak karakterizirati pojedinca koji je prije bio vrlo društven. Pustinjak se pažljivo štiti od kontakta s drugima. U njegov krug prijatelja mogu ući samo članovi njegove obitelji.
Ako pustinjak ode na posao, pokušava odabrati profesiju koja ne uključuje timski rad ili čestu komunikaciju s drugim ljudima. U službi takav pojedinac komunicira s kolegama samo kada je to potrebno, nikada ne djeluje kao pokretač razgovora i ne odlazi pred ostalim zaposlenicima.
Takva se osoba osjeća ugodno kod kuće. Ne voli gužvu ljudi, na sve moguće načine pokušava izbjeći masovne događaje. Gotovo je nemoguće povući pustinjaka na sastanak kolega iz razreda ili starih prijatelja. Takve ga stranke ne zanimaju.
Među pustinjačkoj zabavi može se istaknuti čitanje ili gledanje filmova, šetnja sama po nenatrpanim mjestima. Takvu osobu može ponijeti neka vrsta kreativnosti, ali on neće žuriti da se pridruži bilo kojem klubu od interesa.
Razlozi za pustinjaštvo
Psihologija pustinjaka bliska je introvertima. Ti su ljudi često usredotočeni na vlastiti unutarnji svijet. Za njih je veći interes od okolne stvarnosti. Neke od vrijednosti koje su široko prihvaćene u društvu su introvertirane strane. Oni imaju svoje mišljenje o tome što je zaista važno u životu.
Pustinjaci su ljudi koji akumuliraju energiju u sebi. Društveniji ljudi su pod naponom kad komuniciraju. Pojedinci koji vole biti sami ne trebaju ovu hranu. Naprotiv, pustinjak ne razmjenjuje energiju, već je samo odaje.
Također, ljudi koji su strastveni prema svom poslu postaju pustinjaci. Primjerice, znanstvenik čije je područje istraživanja u potpunosti preuzelo njegovo područje istraživanja neće htjeti trošiti vrijeme na neku vrstu zabave izvan kuće ili komunikaciju s drugima. Njegova profesija, životno djelo glavni su mu interes i donose najveće zadovoljstvo i zadovoljstvo.
Ako je navika osobe ostati kod kuće stečena, postoji nekoliko objašnjenja za to. Možda je pojedinac promijenio svoj način života zbog nezadovoljstva sobom. Primjerice, zbog prekomjerne tjelesne težine neki ljudi postaju sve manje društveni, a zatim potpuno prestanu negdje hodati. A sve zato što se srame vlastitog tijela i ne dobivaju radost odlaska u svijet. Osoba se boji primiti negativnu ocjenu od drugih i postaje povučena. Istodobno se kod kuće osjeća samopouzdano i sigurno.
Druga kategorija ljudi, čije su se sklonosti prema dokolici promijenile, na taj se način odmara od komunikacije, koje je prije bilo u izobilju. Dogodi se da osoba izgori na poslu, a onda spas pronađe u tako opuštenijem načinu života. Moguće je da će se nakon takvog odmora pojedinac ponovno vratiti aktivnoj društvenoj ulozi s novom snagom.
