Gotovo svaki dom ima televizor. A netko od obitelji to voli gledati. Dok malo dijete ne dođe, to obično nije problem. Trebate li promijeniti svoje navike za zdravlje svoje bebe?
Gledanje televizije može biti aktivno (kada osoba ciljano gleda u ekran) i pasivno (kada televizor radi u pozadini, a mi ga povremeno pogledamo). Ove vrste gledanja televizije imaju različite učinke na malu djecu. Hajde da shvatimo koliko je svaka od njih štetna.
Mama je cijeli dan kod kuće s bebom koja još uvijek ne može razgovarati. Da joj ne bi dosadilo, ona u pozadini uključuje televizor. Navečer dolazi tata i nakon radnog dana želi se malo opustiti, pogledati vijesti ili zanimljiv film. Ovaj je obrazac poznat većini obitelji. Dijete mlađe od godinu dana može se smjestiti u krevetić ili ogradicu tako da teško vidi TV ekran. Ali dijete će sve čuti. Izbjegavajte filmove i emisije s oštrim zvukovima (na primjer, uz pucanje), s glasnim svađama i vriskom, kako dječji krhki živčani sustav ne bi bio previše uzbuđen. Neki neurolozi vjeruju da sustavno slušanje pozadinskih razgovora s televizora može naknadno dovesti do kašnjenja u razvoju govora.
Aktivno gledanje televizije utječe na vid vaše bebe. Do navršene druge godine života, oftalmolozi ne preporučuju dopuštanje djetetu da gleda u ekran. Također, televizija ima ogroman utjecaj na živčani sustav djeteta. Umjesto da uči o svijetu, beba gleda u zaslon i riskira da izgubi kontakt sa stvarnošću, a u budućnosti nastoji pobjeći u svijet iluzija.
