Tajna je zašto odaberemo jedinog iz mnoštva potencijalnih partnera. Znanstvenici imaju nekoliko objašnjenja zašto se to događa.
Tijekom proteklih tisućljeća priroda izbora partnera nije se puno promijenila. Žene se i dalje vode socijalnim statusom muškaraca, a muškarci, pak, tjelesnom privlačnošću i mladošću žena.
Ali s druge strane, mnogi znanstvenici vjeruju da su trenutačno socijalni, a ne biološki preduvjeti koji igraju presudnu ulogu u stvaranju para. Istina je da žene prije svega obraćaju pažnju na to kakav status muškarac ima u društvu, ali samo dok se ne potiču poslovne kvalitete žene. Čim se to dogodi, žene također gledaju na fizičku privlačnost, mladost i osobne osobine.
U suvremenom društvu oba partnera rade na stvaranju zajedničkog proračuna. Sposobnost dobrog kuhanja i pranja više ne igra presudnu ulogu, kao u prošlom stoljeću. Ovaj primjer jasno pokazuje kako se mijenjaju kulturne norme u društvu i kako utječu na ono što smatramo privlačnim ili neatraktivnim.
Jedan od čimbenika koji utječu na pojavu međusobne simpatije je sposobnost stalnog viđanja. Naravno, svi znamo slučajeve kada je takva bliskost izazivala sukobe i svađe, ali ovo je prije iznimka od pravila. Stalni kontakt razlog je tako čestih romansi na poslu ili tijekom škole. Stalna komunikacija prvo se prelijeva u prijateljstvo, a zatim često u romantične veze.
Tjelesna atraktivnost također igra važnu ulogu. Svaka osoba ima svoje vlastite koncepte ljepote, koje dijelom diktiraju standardi koji prevladavaju u društvu. Ali svejedno, posebne preferencije za jedan ili drugi tip daju se na podsvjesnoj razini. Ako nam se osoba sviđa, nastojimo je bolje upoznati i time upotpuniti portret kako bismo shvatili koliko je slična našem idealu.
Osobne osobine posebno se cijene kod partnera. Sposobnost slušanja, ljubaznost, pažnja često su odlučujući argumenti kada se ocjenjuje "svidjelo se to ili ne".
I konačno, slične osobine karaktera ili izgleda ocjenjujemo pozitivno. Privlače nas oni koji su poput nas. S takvom je osobom često lakše komunicirati, čini se da s nama govori isti jezik. Štoviše, na ovaj način počinimo psihološki prijenos. Mislimo: "Ova je osoba lijepa, vrlo mi je slična. Dakle, i ja sam lijepa." Tko ne želi biti lijep?
