Koliko god to čudno zvučalo, očitovanje slobode uvelike ograničava želje, dok suzbijanje te potiče te želje. A ovaj se postulat tiče mnogih sfera života: odnosa, potrošnje, politike.
Od prvih godina djetetova života roditelji uče jednostavnu istinu: ako je nešto zabranjeno, dijete će željeti upravo to, i višestruko jače nego prije zabrane. To je priroda čovjeka i on se s godinama uopće ne mijenja. Čim mu netko ograniči slobodu, to se odmah doživljava negativno, sve do neslaganja, pa čak i pobune. Štoviše, želja za posjedovanjem zabranjenog značajno se povećava. Ali treba dopustiti samo zabranjenu stvar, pružiti potpunu slobodu da se njome koristi, jer ta želja negdje nestaje, često - za potpunom ravnodušnošću.
slatko je zabranjeno voće
Ova se pojava može primijetiti u raznim sferama života. Političari mogu ograničiti slobode građana, nametnuti im stroge zakone koji dovode do masovnog nadzora, denuncijacije i kažnjavanja. U tim akcijama vodstvo zemlje očituje želju da razvije svoja vlastita pravila, zabrani slobodno razmišljanje građana i podredi ih svojoj volji. Ali što se više zategne petlja zakona moći, to ljudi imaju manje slobode, to im je veća želja za posjedovanjem te slobode. Kao rezultat, sukob može doseći razmjere revolucije. U vezi odnosa ljudi u braku mogu se vidjeti i drugi primjeri: bez obzira na to koliko ljubomoran partner pokušava ograničiti slobodu svoje životne partnerice, ne puštajući je iz kuće i bacajući skandale, sve će to dovesti samo do otpora i rastanka.
Ograničavajući želju
S druge strane, želja za prekoračenjem razumnih granica ne nastaje kad se osoba osjeća slobodnom. Čim pojedinac dobije slobodu, to ograničava njegove želje. Prestaje razmišljati o predmetu želje, jer ga može dobiti u bilo kojem trenutku bez borbe i zabrana. U velikoj većini slučajeva, rezultirajuća sloboda smanjuje želju za nekim djelovanjem na minimum. Kao da nestašicu hrane u trgovinama sovjetske ere zamjenjuje obilje današnjih supermarketa. U početku oči još uvijek gore i želja da se okusi malo od svega je jaka, no onda nastupa ovisnost i odvojena smirenost: sloboda izbora dovodi do nespremnosti za odabirom.
U takvim uvjetima osoba sama počinje shvaćati okvire slobode i cijeniti ih, kako ne bi bila lišena mogućnosti izbora. Suzdržavanje je najvjerniji način ograničavanja želje, koji pruža samo slobodu, ali ne i vanjske zakone ili pravila. Nimalo što demokratski sustav nekih zemalja dopušta svojim građanima "pretjeranu slobodu" - odnosno postupci su nešto slobodniji nego što je to uobičajeno, tako da građani uopće ne razmišljaju o kršenjima na ovom području.
