Odgoj prvog djeteta uvijek je pun poteškoća za mlade roditelje, jer se sve događa prvi put. Kako se hraniti, kako povijati, a posebno kako educirati. U procesu odgoja kod djece se formiraju društveno korisne osobine ličnosti, čije se formiranje događa od prvih dana života. Nije ni čudo što narod kaže: "Odgajajte dijete dok leži preko klupe, a ne uz nju."
Upute
Korak 1
Pri odgoju prvog djeteta roditelji su najčešće usredotočeni na znanje stečeno u knjigama ili na predavanjima iz pedagogije i psihologije, ali ne treba sva ta znanja koristiti kao upute za točno djelovanje. Fokusirajući se na osobine djeteta, metode i tehnike odgoja prolaze kroz promjene. Djeca se razlikuju po temperamentu, po stupnju zdravlja, po stupnju privrženosti roditeljima itd. U knjigama je najčešće dat popis različitih metoda obrazovanja: odaberite one koje odgovaraju vašoj obitelji, vašem djetetu.
Korak 2
Prvo dijete, u pravilu, prima ljubav svih odraslih u svom neposrednom okruženju. Navikne se na takvu količinu ljubavi i obožavanja, pa u budućnosti očekuje isti stav i odgajatelja u vrtiću i odgajatelja. Uznemiruje ga nedostatak ljubavi. Stoga je za prvo dijete u obitelji važno stvoriti ne samo auru bezuvjetnog prihvaćanja, već i sustav zahtjeva, čije se ispunjenje mora pomno nadzirati.
3. korak
Kad se drugo dijete pojavi u obitelji, starije dijete može biti u "zoni nepažnje" odraslih, što izaziva pojavu ljubomore novorođenčeta i ogorčenosti prema roditeljima. Prema A. Adleru, dijete se osjeća poput cara, svrgnutog s prijestolja. Da bi smanjili njegovo nezadovoljstvo, roditelji bi trebali podijeliti odgovornosti za brigu o djeci među sobom. Trebali biste što češće primijetiti i obilježiti uspjeh prvog djeteta, pohvaliti ga na pomoći, uključiti u zajedničke aktivnosti.
4. korak
Suvremena djeca ne žele se osjećati starijima, jer upravo oni snose teret odgovornosti za svog mlađeg brata ili sestru. Oni su ti koji postaju primjer drugoj djeci u obitelji. A biti stalno savršen vrlo je teško. Stoga fraze treba izgovarati što manje: "Ti si starješina, primjer si drugima, moraš …". Takvi zahtjevi izazivaju otpor djeteta i ono se počinje ponašati suprotno. Sada više ne želi biti kralj, već da se osjeća barem ravnopravno sa svom ostalom djecom u obitelji.
