Svaka nova generacija smatra da su mladi lijeniji, sebičniji i bezvrijedniji od svojih očeva i djedova. To su sasvim uobičajene ideje o životu mladih ljudi, kada se ne podudaraju s idealima starije generacije. Ipak, djeca se mijenjaju, a vrijednosti cijelog svijeta mijenjaju se s njima.
Upute
Korak 1
Moderna mlada generacija naziva se i generacijom "YAYAYA". Ti su mladi ljudi sigurni da je sve na ovom svijetu učinjeno za njih, najviše im je stalo do vlastite udobnosti, koristi, apsolutno su uvjereni u vlastitu vrijednost za druge. Blogovi, twitter, društvene mreže, instagram pomažu im u potrebi za samoizražavanjem. Potrebno je odmah rezervirati da govorimo o globalnim trendovima u svijetu, a ne o svakom konkretnom djetetu.
Korak 2
Razvoj tehnologije omogućuje ovoj djeci da opisuju i fotografiraju svaki korak njihova života, a mnoga od njih su posve sigurna da svijet oko sebe zanima što jedu za doručak, što rade tijekom dana i kamo idu. večer. Ime generacije "YAYAYA" dolazi od navike samo-divljenja ovim mladim ljudima, koji više niti ne razumiju da ostatak, uglavnom, uglavnom ne mari za svoja iskustva i interese.
3. korak
Suvremena djeca, za razliku od roditelja, a posebno baka i djedova, nisu navikla na fizički rad, a mnoga uopće ne vole i ne znaju raditi. Ne vole preuzimati odgovornost, donositi ozbiljne odluke, radije "idu putem" i ne opterećuju se snažnim osjećajima i problemima. Ova je generacija okružena s toliko informacija da ne nastoji shvatiti novo, stoga se ta djeca smatraju najneinteligentnijom i najkreativnijom generacijom.
4. korak
Ali ovo je najslađa, najneproblematičnija i pozitivna generacija od svih. Ne bune se protiv postojećeg svjetskog sustava, dobro se ophode prema roditeljima, ostaju živjeti s njima dugo vremena. Sigurni su da se slava, poput velikog novca, postiže jednostavno i trude se biti slavni, ali rijetko shvaćaju da je za ovo potrebno puno rada.
Korak 5
Zašto su ovakvi? Sve se objašnjava vrlo jednostavno: cijela povijest čovječanstva ide prema tome tisućljećima, a sada imamo generaciju koju smo stvorili mi, naši preci i preci naših predaka. U dalekim stoljećima prije Krista i otprilike stoljeću do 18, djeca u obiteljima često se nisu ni smatrala ljudima. Stopa smrtnosti među bebama bila je ogromna, lijek protiv najjednostavnijih infekcija i globalnih epidemija nije pomogao. Što bi drugo roditelji mogli učiniti, kako smrt svoje djece ne shvatiti kao nešto poznato i apsolutno prirodno?
Korak 6
Uz to su obične obitelji imale desetero ili čak više djece. Paziti na sve bilo je gubljenje vremena, trebalo je nabaviti hranu za tako veliku obitelj. Ispostavilo se da dok osoba nije odrasla do bračne dobi ili barem nije počela zarađivati kruh za sebe i drugu djecu, roditeljima je značio dodatna usta i gnjavažu. U ta su vremena djeca bila zbrinjavana iz različitih nacija, vježbana, pokušavala su ih fizičkim kažnjavanjem i nasiljem navikavati na red i davali su ih na rad u ranoj dobi.
Korak 7
Međutim, s vremenom je čovječanstvo sazrelo i to u doslovnom smislu: prosječna starost nacija se povećala. Broj djece u obiteljima postajao je sve manje, ali ljudi su naučili živjeti i u starijoj dobi. Sad je obitelji postalo lakše preživjeti, razina medicine omogućila je preživljavanju većine beba nakon prve godine života. I vrijednost djeteta u obitelji se povećala. Roditelji bi sada mogli više pažnje obraćati na svoje potomstvo i bolje se brinuti o njima.
Korak 8
Nakon svjetskih ratova 20. stoljeća, vrijednost ljudskog života, a posebno djetetova života, višestruko se povećala. Svijet je praktički izgubio dvije zdrave generacije mladih. Od tada su zakoni i konvencije o pravima djeteta otvorili put današnjoj generaciji. Sada je zabranjeno fizičko kažnjavanje djeteta, o njemu brinu država i njegovi roditelji, strogo je zabranjeno štetiti djeci alkoholom, duhanom i nemoralnim proizvodima. Od ranog djetinjstva djeca su okružena brigom i razumijevanjem onoga što treba njihovim roditeljima, učitelji ih poštuju, cijelo je društvo dužno poštivati prava djeteta.
Korak 9
U takvim se uvjetima nema što čuditi što djeca odrastaju ovisna i fiksirana na sebe. A zadatak odgoja punopravne osobnosti velikim dijelom pada na pleća roditelja.
