Neki ljudi koji se vjenčaju iskreno vjeruju da će ostati vjerni svojoj "polovici". Sam pojam "izdaje" čini im se dalekim i apstraktnim. Ali, nažalost, u životu se svašta dogodi! A onda jednog dana, daleko od toga da je lijep dan, muž sazna da ga supruga vara. Ili supružnik postane svjestan da voljeni ima ljubavnicu. Što učiniti nakon saznanja ove neugodne, bolne istine?
Na primjer, supruga je svog muža osudila za izdaju. Naravno, svaka konkretna žena taj problem rješava na svoj način, temeljeći se na svojim idejama o granicama dopuštenog, odgoju, temperamentu, navikama. Važnu ulogu igra dubina osjećaja prema nevjernom supružniku, prisutnost djece i njihova dob. Ali ipak postoji određeni opći algoritam radnji kojega se treba pridržavati.
Jasno je da je ženu obuzima bijes, ogorčenost, ljutnja. To je potpuno prirodna reakcija, pogotovo ako uzmete u obzir da je slabiji spol općenito emotivniji od muškaraca. Ipak, supruga bi se trebala sabrati i postaviti glavno pitanje: želi li zadržati obitelj? Ako je odgovor potvrdan, potrebno je, nakon pokušaja tako razumljive i prirodne "optužujuće pristranosti", pokušati pronaći odgovor na drugo pitanje: zašto se promijenio? Što ga je potaknulo na ovo? Napokon, jednom muž nije htio ni pogledati druge žene! Samo je ona postojala za njega. U nju se zaljubio i tražio da mu postane supruga. Pa, koji je razlog izdaje?
Dogodi se da se žena, potpuno zaokupljena kućanskim poslovima, brinući o djeci, prestane brinuti o sebi. Je li moguće optužiti muža za izdaju ako umjesto nekadašnje vitke, njegovane ljepotice kod kuće svakodnevno vidi neku neopisivu tetu u širokom ogrtaču i papučama, bez traga šminke i šarma?
Ili takva situacija. Žena se, čak i nakon mnogo godina braka, prema intimnoj strani života odnosi upravo kao prema "bračnim dužnostima". A svi pokušaji njezina supruga da diverzificira njihov odnos, da je uvjeri da intimnost nije ograničena na jedan misionarski položaj (štoviše, u potpunom mraku), nailaze na oštro negativan stav, videći u ovoj gotovo razuzdanosti. Vrijedi li biti iznenađeno i ogorčeno ako supružniku na kraju ponestane strpljenja i bude povučen u stranu?
U takvim i sličnim slučajevima, ako je žena spremna priznati da je za njezinu krivicu i muževa nevjera, najbolji je izlaz oprostiti i pomiriti se. I istodobno izvucite sve potrebne zaključke kako ubuduće ne biste izazivali ponavljanje takve situacije.
Ako se prevarena supruga ipak odlučila na razvod, moramo to pokušati učiniti dostojanstveno, bez skandala, bijesa i međusobnih potraživanja. Barem zbog djece, kojima će razvod roditelja već biti težak psihološki udarac.
