Pojmovi "duh" i "duša" često se smatraju sinonimima. Međutim, oni su odvojeni jer su sastavni dijelovi čovjekove osobnosti. Da bi se izbjegla zabuna u budućnosti, bolje je znati kako se ti pojmovi međusobno razlikuju.
Ličnost svake osobe cjelovita je i sastoji se od tri komponente: tijela, duha i duše. Oni su ujedinjeni i međusobno se prožimaju. Često se posljednja dva pojma zbune i smatraju sinonimima. Ali Biblija razdvaja ta dva pojma, iako su oni često zbunjeni u vjerskoj literaturi. Otuda i zbrka koja dovodi do sumnji u ovom pitanju.
Pojam "duša" i "duh"
Duša je nematerijalna bit pojedinca, ona je sadržana u njegovom tijelu i pokretačka je snaga. S njom osoba može postojati, zahvaljujući njoj ona uči svijet. Ako nema duše, neće biti ni života.
Duh je najviši stupanj ljudske prirode, privlači ga i vodi Bogu. Prema Bibliji, njegova je prisutnost ta koja ljudsku osobnost stavlja iznad ostalih stvorenja u postojećoj hijerarhiji.
Razlike između duše i duha
U užem smislu, dušu možemo nazvati horizontalnim vektorom čovjekova života, ona povezuje njegovu osobnost sa svijetom, budući da je područje osjećaja i želja. Teologija dijeli svoje postupke u tri linije: osjećajne, poželjne i promišljene. Drugim riječima, karakteriziraju je misli, osjećaji, osjećaji, želja za postizanjem cilja, želja za nečim. Ona može donositi odluke, čak i ako nije uvijek točna.
Duh je okomita referentna točka, koja se izražava u potrazi za Bogom. Njegovi postupci smatraju se čistijima jer ona poznaje strah od Boga. Teži Stvoritelju, a odbacuje zemaljske užitke.
Prema teološkim učenjima može se zaključiti da ne samo da osoba ima dušu, već i životinje, ribe, kukci, već samo osoba posjeduje duh. Tu finu liniju treba razumjeti, a još bolje osjetiti na intuitivnoj razini. Tome će pomoći spoznaja da duša pomaže duhu da uđe u ljudsko tijelo kako bi ga poboljšao. Također je važno znati da je osoba obdarena dušom pri rođenju ili začeću. Ali duh je poslan upravo u trenutku pokajanja.
Duša čini tijelo živim, slično krvi koja prodire u stanice ljudskog tijela i prožima cijelo tijelo. Drugim riječima, osoba ga posjeduje, kao i tijelo. Ona je njegova bit. Dok osoba živi, duša ostaje u tijelu. Kad umre, ne može vidjeti, osjećati, govoriti, iako ima sva osjetila. Neaktivni su jer nema duše. Duh po svojoj prirodi ne može pripadati čovjeku, on ga lako napušta i vraća se. Ako ode, tada osoba ne umire i živi dalje. Ali duh ubrzava dušu.
