Primarna obrada i ligacija pupkovine provodi se odmah nakon rođenja djeteta. Opstetričar nanosi dvije sterilne stezaljke na udaljenosti od deset i dva centimetra od pupkovine, a zatim sterilnim škarama obrađuje pupkovinu između stezaljki i križeva. U ovom trenutku ostaje pupkovini koji se osuši i nestane nakon otprilike pet dana.
Nužno je
- - briljantno zelena;
- - vodikov peroksid;
- - pamučni štapići;
- - pamučne kuglice.
Upute
Korak 1
Do otpusta majke i djeteta iz bolnice, pupkovine u pravilu više nema, već postoji samo pupčana rana koja zahtijeva pažljivu njegu. Potrebno je paziti da ovo područje uvijek bude suho i čisto. Da bi se smanjio rizik od infekcije pupkovine i razvoja pupčane sepse, pupkovinu treba tretirati dva puta dnevno.
Korak 2
Kako bi se spriječilo da dijete ima problema sa zacjeljivanjem pupka, pupčanu ranu treba pravilno tretirati. Da biste to učinili, pripremite sve što vam treba i temeljito operite ruke.
3. korak
Kažiprstom i palcem uhvatite kožu oko pupka i lagano otvorite ranu. Navlažite pamučnu krpu vodikovim peroksidom i izradite ranu od središta do vanjskih rubova, nježno uklanjajući iscjedak iz rane.
4. korak
Utrljajte pokretom da ranu osušite sterilnom vatom. Ako je potrebno, poprskajte pupak nekoliko puta, svaki put mijenjajući vatu u novu.
Korak 5
Sada tretirajte pupak otopinom jednog od antiseptika. Ali vrijedi napomenuti da briljantna zelena izaziva plač, a kalij permanganat se suši. Stoga je bolje obraditi ga kalijevim permanganatom.
Korak 6
Pupak je potrebno obrađivati dok pupčana rana ne zacijeli i ne bude krvi, seroznih sekreta ili kora, a tijekom liječenja peroksidom neće se stvarati pjena.
7. korak
Obično pupak zacjeljuje krajem drugog tjedna, a istodobno se kožni pupčani prsten smanjuje.
Korak 8
Proces zacjeljivanja može se odgoditi ako se pupak namoči, a dijete je stalno u peleni ili odjeći koja je preusko u dodiru s područja pupčane rane i pritišće kožu.
Korak 9
Oblik pupka, inače, ne ovisi o vještini onoga koji ga je izrezao, već ovisi isključivo o individualnosti djeteta. Dogodi se da pupak novorođenčeta strši. U tome nema ništa loše i obično prolazi do kraja prve godine života. Ali ako vam ovo jako smeta, pokušajte dijete stavljati češće na trbuh.
