Ljudi su čuli zajedljivu izreku "Muž i žena jedan su sotona". Naravno, ovo je figurativno pretjerivanje, ali mnogi supružnici, posebno oni koji vole i koji su već dugo u braku, zaista počinju nalikovati jedan drugome po karakterima, manirima, navikama. Stoga se dvije različite osobe ponekad ponašaju kao da su jedno.
Zašto se muž i žena mogu smatrati jednim
Brak je umijeće kompromisa. Mudri i ljubavni supružnici, prošavši početno teško razdoblje "brušenja u likovima", naučili su izbjegavati konfliktne situacije. Ako se pojavi kontroverzno pitanje, oni biraju posredna, kompromisna rješenja koja više ili manje odgovaraju objema stranama, odnosno dogovore se. Stoga se za ljubazne supružnike često kaže da čak i oni razmišljaju na isti način. Iako u stvarnosti, naravno, to nije slučaj.
Osim toga, ako je brak uistinu sretan, zasnovan na ljubavi i uzajamnom poštovanju, muž i žena pokušavaju ne samo da se ne uzrujavaju, već i da se u svemu podržavaju. Čak i ako jedan od supružnika shvati da je partner pogriješio, nije postupio na najbolji način, obiteljska solidarnost često se čuva od kritika, neodobravanja (osobito u nazočnosti stranaca). A izvana može stvoriti dojam potpunog slaganja, popustljivosti. A ljudi svjesno sliježu ramenima: pa, naravno, muž i žena su jedno.
U obitelji koja voli, muž i žena brinu, brinu jedni o drugima. Drugi prolazi kroz probleme i nevolje jednog od supružnika jednako bolno kao i njegov vlastiti. Sukladno tome, i uspjeh i postignuća supružnika iskreno oduševljavaju njegovu "polovicu". Zapravo je ovo jedan od glavnih zadataka braka: tako da muž i žena uvijek budu tu, podržavaju jedni druge i u radosti i u nevolji. Muž koji voli, na primjer, sigurno će pomoći ženi u kućanskim poslovima ili brizi o malom djetetu kako se ne bi previše umarala.
Napokon, kao rezultat dugog zajedničkog života i komunikacije, supružnici mogu usvojiti jedni od drugih neke navike i hobije. A ako im je zajednički zanimljiv hobi, brak će postati još jači i sretniji.
Mogu li muž i žena uvijek biti "jedna cjelina"
Svi su ljudi različiti, pa tako i obitelji. Mnogo je slučajeva kada supružnici, čak i nakon dugih godina braka, održavaju određenu distancu, ponašaju se drugačije u istoj situaciji, često se prepiru, imaju potpuno različite ukuse, navike i hobije. Odnosno, nazvati ih "jednom cjelinom" može biti samo nategnuto. Ipak, potpuno su zadovoljni takvom vezom, a i sami se smatraju sretnim parom.
Naravno, ako je brak propao, ako su muž i žena redovito u sukobu, tvrdoglavo ne žele ići na kompromis i postavlja se pitanje razvoda, ne može biti govora o bilo kojoj "jednoj cjelini".
