U naše doba računalne tehnologije nikoga ne iznenađuje činjenica da svaka osoba ima ogroman broj naprava i drugih predmeta tehnološkog napretka. No, vrijedi razmisliti donose li više koristi ili štete našem životu, i što je najvažnije, kako utječu na djecu.
Sada je sve više tinejdžera izloženo utjecaju računalnih i telefonskih igara, u doslovnom smislu potpuno su ovisni o njima. To, naravno, utječe na proces njihovog obrazovanja, sudjelovanje u svim vrstama aktivnosti, kao i na njihov tjelesni i mentalni razvoj. Djeca sama ne primjećuju kako upadaju u ovu tehnološku zamku, postaju agresivna prema drugima i praktički ih ništa ne zanima.
O ovom problemu neprestano razmišljaju znanstvenici i doktori različitih područja znanosti. Formalno se mogu podijeliti u dva tabora: onaj koji je za računalne igre i onaj koji je protiv njih. Oni koji su protiv govore o raširenoj degradaciji djece, njihovoj fiksaciji na jedan scenarij i, s tim u vezi, odbijanju mozga da normalno funkcionira i razvija se.
Štoviše, takve igre utječu i na ljudski živčani sustav, on postaje agresivan i ne može se kontrolirati, priznati svoje pogreške i analizirati što se događa. Ta djeca počinju imati tjelesnih zdravstvenih problema s kralježnicom, zglobnom strukturom, oštećenjem vida i sluha. Oni praktički ne znaju govoriti i točno izražavati svoje misli, boje se započeti razgovor sa svojim vršnjacima.
S druge strane, oni koji su za to tvrde da je računalno doba, naprotiv, povećalo mentalnu aktivnost djece. Računalne igre omogućuju im maštanje i razmišljanje izvan okvira, stvarajući vlastite scenarije događaja. Znanstvenici također tvrde da djeca imaju povećani kapacitet pamćenja, pa se stoga mogu sjećati sve više i više informacija izvana. Da mogu dizajnirati složene sheme i procese u svojim glavama, lako se krećući njima, a sve to zahvaljujući računalnim igrama.
Zapravo se može samo nagađati što će se dogoditi u budućnosti s djecom koja troše previše vremena na uređaje. Ovo je prva generacija tehnološkog prodora u stoljeću koja još nije pokazala svoje vještine i sposobnosti u praksi određenih zadataka. Kao zaključak može se pretpostaviti da sve ima zlatnu sredinu i da ne biste smjeli dopustiti djeci da provode previše vremena u računalnom svijetu kako bi se u budućnosti pretvorila u zdrave stanice društva.
