U dobi od jedne godine života dijete razvija fiziološke i psihološke osobine. Ovo je prijelazno razdoblje od djetinjstva do djetinjstva. U ovoj dobi aktivno se počinju stvarati govor i linija ponašanja.
U godini života djetetov govor još uvijek nije dovoljno razvijen, međutim, već je moguće jasno čuti neke riječi i velik broj samoglasnika. Tada bi dijete trebalo vidjeti živopisne slike i imenovati predmete. Dijete počinje govoriti glagole, bliže dvije godine formulirati jednostavne rečenice.
U godini života dijete je češće hirovito i plače, postaje nemirno. Razvoj djeteta događa se u određenim skokovima. Vještine i znanja stječe ne postupno, već u određenom trenutku, nakon čega slijedi zatišje.
U razdoblju bijesa dijete se ne smije previše grditi, za njega su važni pažnja i briga. U jednoj godini dijete počinje oponašati odraslu osobu i sve istraživati. Emotivni svijet djeteta postaje bogatiji. Sada svoje osjećaje može izraziti ne samo plakanjem, već i osmijesima, koji su već svjesni, pojavljuju se i emocije poput iznenađenja i tuge. Već dobro poznaje svoje i druge.
Također, dijete počinje oblikovati karakter, mogu postojati izljevi agresije i druge manifestacije emocija. Do jedne godine dijete bi već trebalo samostalno hodati ili barem držati ruku. Klinac je opušteniji u pokretima, mobilan, nastoji upoznati svoje tijelo, teško mu je sjediti na jednom mjestu. Za to vrijeme djeca premještaju predmete i proučavaju ih.
